WebRTC prijenos datoteka omogućuje dvama preglednicima da jedan drugome pošalju datoteku bez prijenosa u pohranu u oblaku. Zvuči jednostavno, ali internet nije izgrađen za to da se dva kućna računala izravno nazovu. Ovaj vodič prolazi kroz ono što se zapravo događa — signalizaciju, NAT, STUN, ICE, TURN, DTLS i podatkovne kanale — jednostavnim jezikom, sa StrongFolderom kao primjerom.
Što je WebRTC?
WebRTC (Web Real-Time Communication) skup je API-ja preglednika i mrežnih protokola, standardiziran od strane W3C-a i IETF-a, za veze u stvarnom vremenu između preglednika. Chrome, Edge, Firefox, Safari i Opera ga podržavaju. Izrađen je za video i glasovne pozive, ali ima i podatkovne kanale koji prenose bilo kakve binarne podatke — a upravo je to datoteka.
Ključno svojstvo: kad je WebRTC veza uspostavljena, podaci idu između dviju krajnjih točaka, a ne u pohranu poslužitelja. Upravo to omogućuje P2P prijenos datoteka u pregledniku.
Zašto se dva preglednika ne mogu jednostavno povezati?
Zato što gotovo nijedan uređaj nema vlastitu javnu adresu. Vaše prijenosno računalo nalazi se iza kućnog usmjerivača, uredskog vatrozida ili mreže mobilnog operatera. Usmjerivač obavlja NAT (Network Address Translation): mnogo privatnih uređaja dijeli jednu javnu IP adresu, a usmjerivač propušta samo promet koji odgovara na nešto poslano iznutra.
Stoga se dva preglednika suočavaju s tri problema prije nego što podaci datoteke mogu poteći:
- Ne znaju kako doći jedan do drugoga — nijedan ne zna da drugi postoji.
- Ne znaju vlastitu javnu adresu — samo privatnu, poput 192.168.1.20.
- Njihovi usmjerivači mogu blokirati neželjeni dolazni promet.
WebRTC svaki problem rješava zasebnim mehanizmom.
Kako WebRTC prijenos datoteka radi, korak po korak?
Evo cijelog tijeka, od klika na „dijeli” do posljednjeg bajta:
Sender browser Servers Recipient browser
────────────── ─────── ─────────────────
1. Choose files ──── metadata ──▶ Signaling server
◀──────── 2. Open link ────────
3. Offer (SDP) ─────────────────▶ Signaling ──────────────────▶ Answer (SDP)
4. Ask STUN "how do I look?" ─▶ STUN servers ◀─ Ask STUN "how do I look?"
5. ICE candidates ◀─────────────▶ Signaling ◀──────────────────▶ ICE candidates
6. ICE checks: try LAN → direct internet → TURN relay
7. DTLS handshake ◀════════════ encrypted ═════════════════▶ DTLS handshake
8. Data channel: file chunks ═══(direct or via TURN relay)══▶ written to disk
Koraci 1–2 — Signalizacija. Pošiljatelj odabire datoteke; usluga bilježi metapodatke potrebne za poveznicu. Kad primatelj otvori poveznicu, oba su preglednika povezana sa signalizacijskim poslužiteljem. WebRTC ne definira kako signalizacija radi; StrongFolder koristi PeerJS s vlastitim signalizacijskim poslužiteljem.
Korak 3 — Ponuda i odgovor. Jedan preglednik stvara ponudu u SDP-u (Session Description Protocol): „Želim podatkovni kanal, evo mojeg otiska za šifriranje i mogućnosti.” Drugi uzvraća odgovorom. Oboje putuje kroz signalizacijski poslužitelj.
Korak 4 — STUN. Svaki preglednik pita STUN poslužitelj: „s koje me adrese i porta vidiš?” Odgovor je njegova javna adresa kako ju je preslikao usmjerivač. STUN poslužitelji obrađuju sićušan zahtjev i nikakve podatke datoteka; StrongFolder koristi javne STUN poslužitelje, uključujući Googleove, i vlastite.
Korak 5 — ICE kandidati. Svaki preglednik prikuplja kandidate — moguće načine da se do njega dođe: svoju adresu u lokalnoj mreži (host), svoju javnu adresu sa STUN-a (server-reflexive) i adresu na TURN releju (relayed). Kandidate razmjenjuju putem signalizacije.
Korak 6 — Provjere povezivosti. ICE (Interactive Connectivity Establishment) testira parove kandidata i odabire najbolji koji radi. Ako su oba uređaja u istoj Wi-Fi mreži, pobjeđuje lokalni put. Ako usmjerivači to dopuštaju, pobjeđuje izravan internetski put („hole punching”). Ako ništa izravno ne radi, koristi se put preko releja.
Korak 7 — DTLS. Prije nego što poteku ikakvi podaci, preglednici izvode DTLS rukovanje (TLS prilagođen za UDP) i provjeravaju odgovaraju li otisci certifikata onima u ponudi i odgovoru. Od tog trenutka sve je šifrirano.
Korak 8 — Podatkovni kanal. Preko DTLS-a radi SCTP, koji podatkovnom kanalu daje pouzdanu, uređenu isporuku. U StrongFolderu preglednik primatelja traži datoteku, preglednik pošiljatelja je čita s diska u dijelovima i šalje ih, a primatelj svaki dio zapisuje na disk čim stigne — tako čak ni vrlo velike datoteke nikad ne moraju stati u memoriju.
Što znače STUN, TURN, ICE i ostali pojmovi?
| Pojam | Što radi | Vidi li podatke datoteke? | Standard |
|---|---|---|---|
| Signalizacija | Prenosi ponude, odgovore i kandidate između preglednika | Ne | Nije standardizirana (ovisi o aplikaciji) |
| NAT | Funkcija usmjerivača koja dijeli jednu javnu IP adresu među mnogo uređaja | — | — |
| STUN | Kaže pregledniku njegovu javnu adresu i port | Ne | IETF RFC 8489 |
| ICE | Prikuplja kandidate i odabire put koji radi | Ne | IETF RFC 8445 |
| TURN | Prosljeđuje promet kad nijedan izravan put ne radi | Samo šifrirane pakete | IETF RFC 8656 |
| DTLS | Šifrira vezu (TLS za UDP) | Šifrira ih | IETF RFC 9147 (1.3), RFC 6347 (1.2) |
| SCTP podatkovni kanal | Pouzdana, uređena isporuka dijelova | Prenosi ih (šifrirane) | IETF RFC 8831 |
Svi su ukratko objašnjeni u pojmovniku.
Kada se koristi TURN relej i što vidi?
Relej je rezerva, a ne zadana mogućnost. ICE ga koristi samo kad se nijedan izravan par kandidata ne poveže — obično na mrežama sa simetričnim NAT-om (neki mobilni operateri), korporativnim vatrozidima koji blokiraju odlazni UDP ili određenim VPN-ovima.
Ako izravna veza nije moguća (strogi korporativni vatrozid, neke mobilne mreže), šifrirani tok prolazi kroz StrongFolderov relejni (TURN) poslužitelj. Relej samo prosljeđuje podatke i ne pohranjuje ih.
Relej prima DTLS-šifrirane pakete i prosljeđuje ih. Može vidjeti da promet teče, koliko i kada — a ne što je unutra. Prijenos preko releja može biti sporiji od izravnog, jer svaki bajt putuje dodatnim putem kroz relej. Ako je prijenos neobično spor, pokušajte s drugom mrežom: hotspot mobitela ili kućni Wi-Fi često se povežu izravno ondje gdje se uredska mreža ne poveže.
Besplatno · u pregledniku · bez registracije
Koliko je sigurno WebRTC šifriranje?
WebRTC šifriranje čini obveznim: nešifrirani podatkovni kanal ne može se otvoriti. DTLS koristi moderne šifre koje dogovaraju dva preglednika, a za svaku vezu stvaraju se novi ključevi.
Postoji jedna iskrena napomena koja vrijedi za svaku WebRTC uslugu. Dva preglednika provjeravaju jedan drugoga pomoću otisaka certifikata koji se razmjenjuju preko signalizacijskog poslužitelja. Stoga vjerujete da signalizacija usluge s njima neće manipulirati. Zato StrongFolder svoju zaštitu opisuje kao šifriranje tijekom prijenosa — a ne kao šifriranje s kraja na kraj s ključevima koje vi držite, niti kao „zero-knowledge”. Za širi pogled na to što „sigurno” znači pročitajte Sigurno dijeljenje datoteka i Sigurnost i privatnost.
Zašto preglednik pošiljatelja mora ostati otvoren?
Zato što je preglednik pošiljatelja izvor. Nema kopije na poslužitelju na koju bi se moglo osloniti: podatkovni kanal čita dijelove s diska pošiljatelja samo dok je kartica otvorena i uređaj budan. Kartica preglednika pošiljatelja mora ostati otvorena i na mreži dok primatelj ne završi preuzimanje — datoteke dolaze s uređaja pošiljatelja, a ne s poslužitelja. Kako to planirati obrađuje članak Zašto pošiljatelj ostaje na mreži.
Koliko je brz WebRTC prijenos datoteka?
Fiksne brzine nema. Gornja granica je najsporija karika na putu: obično brzina slanja pošiljatelja. Kao okvirno pravilo, 1 GB traje oko 2,7 minuta pri 50 Mbit/s, oko 80 sekundi pri 100 Mbit/s i znatno manje od minute na brzoj lokalnoj mreži. Stvarni prijenosi nešto su ispod tih brojki zbog režijskih troškova protokola, brzine diska i, s relejem, dodatnog skoka. Jednu poveznicu može otvoriti više primatelja; svaki preuzima izravno od pošiljatelja. Više istodobnih preuzimanja dijeli brzinu slanja pošiljatelja.
Sažetak
WebRTC prijenos datoteka kratko je pregovaranje nakon kojeg slijedi dugi, šifrirani tok: signalizacija upoznaje preglednike, STUN i ICE pronalaze put kroz NAT, TURN releji služe kao posljednja mogućnost, a DTLS-šifrirani podatkovni kanali prenose datoteku s diska na disk. Za praktičnu stranu — što to znači za vas kao pošiljatelja — počnite s člankom P2P prijenos datoteka u pregledniku i Kako StrongFolder radi.